Dolazak časnih sestara

Prve sestre Klanjateljice Krvi Kristove došle su u Australiju 14.12.1963. godine i nastanile su se u Melbourneu u Hrvatskom Katoličkom Centru  na Clifton Hillu. Kako se broj sestara povećao 1968. godine sestre su kupile kuću. S obzirom da  su sestre povremeno posjećivale i Canberru i upoznale se sa nekim hrvatskim obiteljima, sestre su počele razmišljati o dolasku u Canberru. To razmišljanje o dolasku u Canberru se ostvarilo, kad je u Canberru stigao novi dušobrižnik fra Mato Bonić. 20. Travnja 1971. godine napisao je list starješinjstvu Sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Zagrebu i zamolio je odobrenje za dolazak nekoliko sestara iz Melbourna i nekoliko iz domovine, jer vjernici u Canberri su već i prije dolaska svečenika u Canberru pokretali pitanje dolaska časnih sestara. Sestre su namjeravale u Canberri privremeno iznajmiti kuću za stanovanje, a zatim gradit, prema svojim potrebama, prikladno boravište. Od starješinstva iz Zagreba sestre su dobile 23. kolovoza 1971. dozvolu za taj pothvat.

Sestra Klara Jakovljević dolazi u Canberru 31. kolovoza 1971. na razgovor sa fra Matom Bonić. Sestra Klara, fra Mato Bonić i gospodin Marko Babić odlaze kod nadbiskupa Cahilla da zatraže dozvolu hrvatskim časnim sestrama nastaniti se i djelovati među Hrvatima u Canberri. Mogućnosti nadbiskupa da materijalno uzdržava časne sestre nisu bile ohrabrujuće. Sticajem okolnosti, situacija se promijenila na nadbiskupskom dvoru, jer su se časne sestre, koje su vodile kućanstvo morale vratiti u Fiji. Nadbiskup je ponudio hrvatskim časnim sestrama da se nastane u nadbiskupskom dvoru, s time, da dvije sestre mogu voditi kućanstvo i biti plaćene za taj posao, a ostale sestre se mogu brinuti za svoje sunarodnjake. Nadbiskup je također rekao da mogu tražiti zemljište i graditi si kuću, a on će im biti od pomoći  koliko mu mogucnosti to dozvoljavaju.

27. studenog 1971. godine u Canberru dolaze prve časne sestre, s.  Klara Jakovljević i s. Josipa Santro, a zatim dolaze  s. Emanuela Tutić i s. Cecilija Glibo. Dvije sestre ostaju raditi u nadbiskupskom dvoru, a dvije sestre su počele raditi među Hrvatima. 26. veljače 1973. godine u Canberru dolaze s. Mihelina Antunović   i s.  Leopolda Melek, a s. Emanuela Tutić i s. Cecilija Glibo se  iste godine vraćaju u Zagreb. Nakon mnogih pokušaja i neuspjeha da pronađu prikladno zemljište i dobe zajam za gradnju vlastite kuće, sestre su ipak uspjele pronaći već gotovu kuću. Uz neke promjene kuća je zadovoljila potrebe stanovanja i potrebe rada sestara. Tako 3. kolovoza 1973. iz nadbiskupije se preseljuju s. Leopolda Melek, s. Mihelin Antunović, s. Tereza Kuzmić i s. Klara Jakovljević, a na njihova mjesta dolaze s. Marija Ćosić i s. Julija Galir. Od dvostruke garaže na jednoj strani sestre su napravile kapelicu, a druga strana je preuređena u dječje zabavište. Zarada sestara je bila od dječjeg obdaništa i predavanja muzičkih satova. Ova kuća se nalazila na adresi 6 Templeton St. Cook.

Po samom dolasku u Canberru sestre počinju voditi crkveno pjevanje i zbor dobiva ime  “Sveta Cecilija,” koji i danas, nakon 37 godina, prati sva naša crkvena slavlja. Prva voditeljica zbora je bila s. Cecilija Gibo, a iza nje su se na toj dužnosti izmijenile s. Iluminata Antolović, s. Slavica Turčić, s. Judita Baljkas i s. Leopolda Melek. Sestre su vodile crkveno pjevanje u crkvama s kojim su se služili Hrvati. To su bile crkve St Mary’s,  St. Patrick’s na Braddonu, Sacred Heart u Queanbeyanu, te prigodno katedrala na Manuki i župska crkva Sv. Rafaela u Queanbeyanu.

Prvi zbor

Prvi zbor “Sveta Cecilija”

Dolaskom u Canberru sestre počinju s podučavanjem u vjeronauk u kuci na Cooku.U svibnju 1972. godine  sestre osnivaju i Hrvatsku  Etničku Školu, koja se održavala  u hrvatskim domovima, a 1980. Hrvatska Etnicka Škola nastavlja s radom u Technical Collegeu na Reidu. Uz ove poslove sestre su se bavile karitativnim radom, a sve se više osijećala  potreba da se taj rad proširi. Iz tih potreba nastao je Hrvatski Dobrotvorni Centar, a osnovale su ga s. Slavica Turčić i Branka Vlaičević 1991. godine.  Prvi ured centra se nalazio u kući sestara na Cooku, a nakon godinu dana Hrvatski Dobrotvorni Centar se preselio u Hrvatski Katolički Centar na Braddonu. Svoje stalno mjesto centar je dobio u Griffin Centru u središtu Canberre.

Kad se počeo gradit Hrvatski Starački Dom  i naselje na Sterlingu s. Anđelita Šokić i s. Slavica Turčić  sudjelovale su u  radu odbora. Po završetku gradnje naselja sestre su se  doselile u naselje 1994. godine i ostaju na toj adresi do 1998. kad kupuju kuću  na Westonu. Rad u Hrvatskome Dobrotvornom Centru se povečavo iz dana u dan, jer  ranije generacije doseljenika  zalaze u stariju dob .  Broj starih i bolesnih osoba u zajednici se stalno povećavao, pa je s. Julija Galir 1988. formirala grupu dragovoljaca, koja posjećuje stare i bolesne. Kada se Hrvatski Katolički Centar  preselio  na prostore crkve Sv. Augustina na Farreru, prikladne prostorije omogućile su  raznoliki rad sa svim uzrastima  u zajednici.

Na poticaj i podršku Hrvatskog Katoličkog Centra 1999. godine grupa dragovoljaca osniva laičku grupu “Maria de Mattias” – “TKO JE MOJ BLIŽNJI.” Grupa marljivo radi i ulaže mnogo truda  nastojeći pomoći starcima i bolesnicima.

Kroz sve vrijeme djelovanja i rada u Canberri živjelo je i djelovalo oko 19 Klanjateljica Krvi Kristove. Osim već spomenutih sestara, koje su djelovale u Canberri bile su i s. Leonija, s. Emilija Dodig,  s. Viktorija Tomić i s. Regina. S. Tereza Kuzmić i s. Slavica Turčić došle su u Australiju kao djeca s roditeljima, pa su u Australiji pristupile družbi Klanjateljica Krvi Kristove. Sestre su prema svojim darovima,  koje im je udijelio Bog,  nastojale raditi na zadatcima koji su pred njima stajali, a taj rad su radile što su bolje mogle. Dvije sestre su radile u katoličkim školama.. Njih dvije i jos nekoliko sestara su obavljale dužnost učitelja u Hrvatskoj etničkoj školi. Neke od sestara su radile u Hrvatskom katoličkom centru na uređivanju i pripremanju Nedjeljnog lista, dok  su neke posjećivale bolesnike, te su vodile molitvene grupe. S. Fabiola Bockmann je vodila molitvenu grupu Krvi Kristove. Neke su poučavale u krščanskom nauku one,  koji nisu bili pričešćeni, krizmani ili kršteni. Organizirale su mnogobrojna hodočašća vjernika u Gospina svetišta u Galong i Penrose Park.

Pratite nas

Kalendar

November 2017
M T W T F S S
« Feb    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930