Bl. Alojzije Stepinac

alojzije

Alojzije Stepinac rođen je u Brezariću 8.svibnja 1898. godine kao peto dijete, od oca Josipa i majke Barbare, koji su u svome braku imali osmero djece. Obitelj je godine 1907. iz Brezarića preselila u Krašić, pa se često spominjalo Krašić, kao mjesto njegova rođenja.

Njegova majka posti i moli za svoga sina tri puta tjedno, baš kao što je i sveta Monika molila za svoga sina Augustina, s nadom da će njezin sin Alojzije postati svećenik.

Školovanje, služba u vojsci i zarobljavanje je dalo duhovnu sazrelost i konačnu odluku da želi biti svećenik,  pa 1924. odlazi na studij u Rim.

26. listopada 1930. godine zaređen je za svećenika u Rimu u crkvi svetoga Petra Kanizija. Prvu svetu misu slavio je u Rimu u crkvi Svete Marije Velike,  na blagdan Svih Svetih, a prvu svetu misu u Krašiću,  proslavio je 19. srpnja 1931. godine.

Zaređen je  za biskupa 24. lipnja 1934. godine u zagrebačkoj katedrali. Tog svećanog dana majka Barbara dolazi u zagrebačku katedralu u narodnoj nošnji.

7. prosinca 1937. nakon smrti nadbiskupa Antona Bauera, Stepinac preuzima službu i naslov zagrebačkog nadbiskupa.

Upornim zauzimanjem za ljudska prava progonjenih, zauzimanjem za sudbine pojedinaca, te svojim propovijedima u zagrebačkoj katedrali, nadbiskup Stepinac je dolazio u sukob s vlastima.  Jasno je govorio: “Nikada Katolička Crkva ne može priznati sustava,  koji bi htio seljaku oduzeti njegovu zemlju, obrtniku njegovu kućicu, privatniku poštenim trudom stečenu imovinu, radniku i čovjeku uopće njegovu dušu.”

Javno osuđuje postupke vlasti, a komunistički vlastodršci pokreču protucrkvenu kampanju velikih razmjera. Nastaje doba ubijanja svećenika i napadanja na biskupe. Na sastanku s predsjednikom vlade Narodne Republike Hrvatske, Vladimirom Bakarićem,  nadbiskup Stepinac predaje popis civilnih osoba,  koje su zatvorene, iako nedužne.

Otvoreni sukob između katoličkih biskupa,   na čelu sa Stepincem i komunističkog režima je uzrokovalo Pastirsko pismo hrvatskih biskupa, objavljeno nakon sjednice Biskupske konferencije 1945. u kojemu doslovno piše: “Kad dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjereispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska  je vjera ona,  iz koje kršćanstvo vuče svoje korijenje. Uloga je i zadaća kršćana,  u prvom redu,  spasiti ljude. Kad prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja,  dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoju.”

To pismo je sačuvano u zagrebačkom nadbiskupskom arhivu.

18. rujna 1946 po nalogu javnog tužioca Jakova Blaževića Stepinac je uhićen.

Nadbiskup je već u istrazi odbio se braniti, a , sud mu je dodijelio službene branitelje, kojima je pripremanje za obranu bilo silom onemogućeno. 30. rujna 1946. započelo je suđenje na kojem je nadbiskup Stepinac bio optužen za: 

  • Za suradnju sa okupatorom i ustašama
  • Obnošenje dužnosti  vojnog vikara u NDH
  • Prisilne  prijelaze pravoslavnih na katolicizam
  • Neprijateljsku djelatnost nakon komunističkog prevrata u Hrvatskoj

Nadbiskup i njegovi odvjetnici u svojoj izjavi pred sudom 3.listopada 1946. pobili su sve točke optužnice i to argumentirano.

Suđenje je bilo unaprijed inscenerirano i sud je odbio saslušati svjedoke odbrane i nije uvažio niti jedan argument obrane.

Stepinac na sudu izjavljuje: ”Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskoga naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.”

11. listopada 1946. bio je osuđen na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom od 16 godina, a prvih  pet godina  je bio lišen političkih i građanskih prava. Iz Lepoglave izlazi 6. prosinca 1951. i vraća se u župni ured u Krašić.

12. sijećnja 1953. Papa Pio XII je imenovao 24 nova kardinala, među kojima je bio i zagrebački nadbiskup Stepinac. Tada ujedno i vlada FNRJ prekida diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Stepincu je imenovanje kardinalom bio znak sa neba i jedno veliko ohrabrenje na životnom križnom putu.

Zadnju misu je uspio slaviti 7. veljače 1960., a već drugi dan nije više ustao iz kreveta. 10. veljače je zatražio od župnika da sasluša njegovu veliku ispovijed i zatražio je bolesničko pomazanje i papin blagoslov za umiruće. Teškom mukom je sudjelovao sa časnim sestrama u moljenju krunice, a u 14. sati i 15 minuta izdahnuo je držeći u ruci svijeću, koju je dao blagosloviti za sebe. Nekoliko minuta prije izdahnuća uspio je izreči:

“NEKA BUDE VOLJA TVOJA!”

Pratite nas

Kalendar

November 2017
M T W T F S S
« Feb    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930